Stagflacija je pojava kojoj smo svjedočili tijekom globalne krize koja je započela 2008. godine, no, nažalost, sada sve veći broj analitičara upozorava na njeno ponovno javljanje svugdje u svijetu uslijed ekonomskih poremećaja izazvanih koronavirusom.

Što je stagflacija i kada se pojavila?

Stagflacija je stanje u kojem bruto domaći proizvod (BDP) stagnira ili opada, dok gospodarstvo istovremeno trpi visoku inflaciju i relativan rast nezaposlenosti. Imajući to na umu, možemo je okarakterizirati kao isključivo negativnu pojavu.

Stagflacija je prvi put prepoznata među makroekonomistima 1970.-ih kada su mnoge razvijene ekonomije, posebice SAD, iskusile rapidnu inflaciju i visoku nezaposlenost prouzročene naftnim krizama. Od tada do danas, inflacija je nastavila svoj rast u razvijenim zemljama, polako podižući razinu cijena neovisno o tome prolaze li gospodarstva kroz periode recesije, stagnacije ili rasta.  

Uzroci i posljedice stagflacije – kako nastaje i na koga utječe?

U pozadini svake stagflacije obično leže jedan ili više šok faktora koji usporavaju ili čak uzrokuju pad gospodarstva i produktivnosti. Klasičan primjer toga je snažan rast cijena važnih energenata ili inputa koji posljedično diže troškove proizvodnje i transporta, što smo imali prilike vidjeti tijekom naftnih kriza 1970.-ih. Poduzeća zatim otpuštaju radnike i dižu cijene kako bi kompenzirali gubitke, dok preostali radnici zahtijevaju veće nadnice zbog inflacije. Ovakav domino efekt mogu potaknuti i financijske krize poput onih 1997. u Aziji te 2008. i 2020. u cijelom svijetu.

Mnogi ekonomski teoretičari ukazuju na još dublji uzrok koji je omogućio pojavu stagflacije. Početkom 70.-ih, ukinuti su posljednji ostaci zlatnog standarda u SAD-u što je značilo da se američki dolar, kao i većina svjetskih valuta vezanih za njega putem Bretton-Woods sporazuma, pretvara u fiat novac – novac bez ikakvog fizičkog pokrića. U tom trenutku, većina praktičnih ograničenja za povećanje novca u opticaju, devalvaciju valute i rast inflacije, prestala su postojati, a razdoblja istovremeno padajućih cijena i niskih stopa nezaposlenosti više se nikad nisu vratila.

Monetarna politika može smanjiti inflaciju dizanjem kamatnih stopa, no to će se negativno odraziti na gospodarski rast. Smanjenje kamatnih stopa pak prividno potiče gospodarstvo, ali ostavlja problem inflacije te poništava smisao štednje novca u banci. Trenutno na djelu možemo vidjeti povijesno niske kamatne stope zajedno sa pojačanim kupovanjem obveznica, poznatim kao kvantitativno popuštanje, od strane svjetskih središnjih banaka što dodaje ulje na vatru inflacije. Dugoročno gledano, prava izlazna strategija ne postoji u rukama monetarnih institucija.

Stagflacija danas i što možemo očekivati u budućnosti?

Nouriel Roubini, ekonomist koji se našao među nekolicinom onih koji su točno predvidjeli krizu 2008., upozorava na nadolazeću „stagflacijsko-dužničku“ krizu. Stagflacija, kao posljedica visoke inflacije i stagnacije svjetskog gospodarstva, sada nam dolazi zajedno s krizom lanaca opskrbe, nestašicama, energetskom krizom, masovnim zaduživanjima, rastom nezaposlenosti, novim pandemijskim rizicima i potencijalnim mjerama zatvaranja kao njihovoj protuteži.

Kinesko gospodarstvo raslo je samo 4,9% u trećem kvartalu s obzirom na prošlu godinu, dok je sve veći broj tvornica u zemlji suočen s nestašicama električne energije i rastućom cijenom ugljena. Takvo stanje u drugoj ekonomiji svijeta, koja se smatra ključnom za bilo kakve skorašnje ekonomske prognoze, jasan je signal da globalno gospodarstvo usporava.

Iako neki pokušavaju ublažiti situaciju, plasirajući priče kako se svjetska ekonomija postupno vraća na predpandemijske brojke, činjenica je da ni tada stanje nije bilo bajno. Njemačka, četvrta ekonomija svijeta, 2019. godine je zbog uzastopnog pada BDP-a uzrokovanog brexitom i američko-kineskim trgovinskom ratom, skoro ušla u tehničku recesiju, izbjegnuvši je za dlaku neočekivanim rastom domaćeg proizvoda od samo 0,1% u trećem kvartalu.

Temeljem toga, možemo reći da nam je stagflacija bila za petama i prije ove krize te da ne pokazuje nikakve znakove povlačenja u bliskoj budućnosti.  

Kako stagflacija utječe na našu ušteđevinu i kako je možemo zaštititi?

Stagflacija nosi sa sobom višestruke izazove za sve štediše koji žele sačuvati vrijednost svojeg novca i pritom ostvariti prinos. Jedan od osnovnih problema jest visoka inflacija uzrokovana rastom troškova proizvodnje i transporta te padom produktivnosti. Visoka inflacija i paralelne, izuzetno niske kamatne stope, zajedno čine štednju u banci uzaludnim pothvatom.

Pritom se javlja i fenomen poznat kao novčana iluzija u kojem stopa rasta razine cijena nadmašuje stopu rasta nadnica, čineći nas relativno siromašnijima zbog pada kupovne moći, iako prividno imamo više novaca. Činjenica ostaje da se papirnati novac, neovisno o tome u kojoj ga svjetskoj valuti držimo, sve više pretvara u bezvrijedan papir.

Problematične pojave koje danas vidimo u svijetu, neminovno bi se mogle odraziti i na financijska tržišta, stvarajući velike balone koji bi kad-tad mogli puknuti. Zbog toga je investiranje u vrijednosne papire poput dionica i obveznica visokorizično i nosi sa sobom potencijalne gubitke.

Ipak, postoji jedan ulagački instrument koji pokazuje izuzetnu otpornost na inflaciju čak i tijekom razdoblja najvećih ekonomskih destabilizacija u povijesti. Radi se o vjerojatno najefikasnijem obliku štednje – investicijskom zlatu u vidu zlatnika i zlatnih poluga. Plemeniti metali posjeduju jedinstvenu intrinzičnu vrijednost te nam pružaju široku neovisnost od financijskog sustava i gospodarskog stanja u državi.

Investicijsko zlato financijski je pristupačno i fizički dostupno kako velikim, tako i malim ulagačima. Pored toga donosi prosječan prinos od 8,3% godišnje gledano u posljednja dva desetljeća. Visoko je likvidno što znači da se brzo može zamijeniti za novac kroz otkup zlata i pritom je oslobođeno plaćanja poreza. Lako je za prenositi i skladištiti te otporno na koroziju. Zlato je također univerzalno priznato kao poželjna imovina svugdje u svijetu.

Iz tih se razloga, sve više malih i velikih investitora, među kojima su i najbogatiji pojedinci na svijetu, okreće sigurnom utočištu za očuvanje vrijednosti – ulaganju u zlato.