Rat protiv gotovine (engl. war on cash) je trend postupnog smanjenja kolanja gotovog novca u obliku novčanica i kovanica u gospodarstvu, s ciljem veće digitalizacije platnog sustava. Radi se o pojmu kojeg je sve češće moguće čuti u ekonomskim krugovima, a iza njega stoje velike institucije poput središnjih banaka ili vlada moćnih država.
Rat protiv gotovine već je u punom mahu
U mnogim zapadnim zemljama većina transakcija obavlja se putem kartica, digitalnih novčanika ili bankovnih transfera. Rat protiv gotovine ondje poprilično je uznapredovao. U Ujedinjenom Kraljevstvu samo se 7% transakcija obavlja u gotovini, u SAD-u 18%, a u Kanadi 22%. S druge strane, u Kini gotovina čini tek 3.7% novca u optjecaju.
U sjevernoeuropskim zemljama, kao što su Švedska, Danska i Norveška, prognozira se da će gotovina biti izvan upotrebe kroz koju godinu. Švedska već ima i pravnu regulativu koja dopušta trgovcima da odbiju plaćanje papirnatim novcem, dok gotovinske transakcije čine tek 1% ukupnog prometa.
Nadalje, u većini zapadnih zemalja postupno su ukinute novčanice većih denominacija, kupovine u gotovini ograničene su do određenog iznosa, a banke su drastično smanjile broj bankomata. Pritom banke i kartične kuće zarađuju sve više novaca kroz naknade koje naplaćuju na različite oblike digitalnih transakcija, što znači da im je rat protiv gotovine itekako u interesu. Svaki trgovac koji prima kartice za tu će uslugu bankama morati platiti naknadu u iznosu od nekoliko posto po transakciji.
Kada se sve zbroji, rat protiv gotovine donosi neke prednosti, ali isto tako i nedostatke. Pobornici često navode kako se ratom protiv gotovine smanjuje mogućnost pranja novaca, kriminalnih aktivnosti, financiranja terorizma i krivotvorenja valute, dok se istovremeno transakcije obavljaju znatno brže i komotnije.
Međutim, kritičari često ističu kako su građani sve više ovisni o sustavu te kako se svaka transakcija može pratiti, zbog čega dolazi do narušavanja financijske privatnosti. Sustav je također podložan kibernetičkim prijetnjama, što iziskuje pojačan institucijski nadzor, a čime se pak otvara mogućnost za zlouporabu sustava iznutra. Problem je tim gori, što građani već sada imaju nisku dozu povjerenja u sustav, bilo da je riječ o bankama ili institucijama općenito. Pored svega toga, moglo bi doći i do još izraženijeg oporezivanja. Hoće li se rat protiv gotovine pretvoriti u rat protiv običnog čovjeka?
Jesu li digitalne valute budućnost?
Digitalna valuta jedan je od ključnih pojmova kada govorimo o ratu protiv gotovine. Digitalna valuta je virtualan oblik novca kojeg izdaje i nadzire centralna banka neke države, stoga se često naziva i digitalnom valutom centralne banke ili eng. skraćeno CBDC (Central Bank Digital Currency). Više od sto država u svijetu istražuje ili razvija digitalne valute, a među njima su najdalje dogurali SAD, zemlje eurozone, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo, Brazil i Indija.
Digitalne valute slične su kriptovalutama jer oboje koriste blockchain i ledger tehnologiju. Međutim, razlika je u tome što su kriptovalute decentralizirane odnosno nitko ne može nadzirati i kontrolirati transakcije ili korisnike, dok je u slučaju digitalnih valuta centralnih banaka situacija obrnuta. Rat protiv gotovine, u tom kontekstu, mogao bi biti svojevrstan prethodnik rata protiv kriptovaluta.
Nadalje, digitalna valuta središnjoj banci u teoriji omogućuje direktno prebacivanje novca na račun korisnika, praktično eliminirajući potrebu za postajanjem komercijalnih banaka. Središnja banka također bi mogla znatno lakše planirati i provoditi monetarnu politiku, a javila bi se i mogućnost programiranja roka trajanja novca kako bi se potaknula potrošnja i podiglo gospodarstvo u kriznim vremenima.
No, glavni problem je što bi se digitalan novac u optjecaju mogao još lakše i jednostavnije “tiskati” nego što je to slučaj s gotovinom i papirnatim valutama, što bi zauzvrat moglo dovesti do još izraženije inflacijske spirale. Štednja digitalnog novca u takvim bi uvjetima postala gotovo besmislena.
Zlato kao zaštita slobode upravljanja imovinom
S obzirom na rat protiv gotovine koji se trenutno vodi, investicijsko zlato u obliku zlatnika i zlatnih poluga doista bi jednog dana moglo postati zamjena za današnju gotovinu, barem kad je u pitanju štedna funkcija novca.
Cijena zlata dugoročno će nastaviti rasti, a štednja u zlatu mogla bi postati sve raširenija zbog nesiplativosti štednje u digitalnoj valuti. Kao realna imovina, zlato ima intrinzičnu vrijednost koja ne ovisi o državnim dekretima ili politikama središnje banke. Pritom mu je ponuda ograničena, otporno je na inflaciju i krize, vrlo efikasno čuva kupovnu moć i svojim vlasnicima donosi pozamašan prinos. Investicijsko zlato oslobođeno je svih poreza, uključujući PDV-a, a istovremeno je prenosivo, kompaktno za držanje u rukama i jednostavno za skladištiti.
Ono što je još zanimljivije jest činjenica da središnje banke diljem svijeta nastavljaju gomilati investicijsko zlato u količinama neviđenim u posljednjih pedeset godina. SAD, Njemačka, Kina, Italija, Francuska, Rusija i Švicarska nagomilale su na tisuće i tisuće tona zlatnih rezervi i čuvaju ih u vlastitim trezorima.
Kao što smo već napomenuli, zlato je temelj financijske stabilnosti u slučaju ratova, kriza, hiperinflacije i propasti valuta. U nesigurnim vremenima, cijena zlata u pravilu značajno raste, dok drugi oblici imovine padaju. Čini se kako su i središnje institucije diljem svijeta svjesne da nam predstoji ozbiljna kriza u narednim godinama, a moguće je i da će rat protiv gotovine, uvođenje digitalnih valuta, a potom i upotreba investicijskog zlata, odigrati značajnu ulogu u toj krizi.
Zaprati naš Telegram kanal i ostani u toku putem linka: https://t.me/centarzlata
Pogledaj najbolju ponudu investicijskog zlata u Hrvatskoj klikom na link:
Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.
