Korelacija je statistička mjera koja pokazuje stupanj povezanosti dvije pojave. Kada su u pitanju financijska tržišta, korelacija pokazuje u kojoj mjeri je povezano kretanje dvaju ili više financijskih instrumenata. Najčešće se mjeri koeficijentom korelacije, čija vrijednost može biti od -1 do +1.

Ako je koeficijent korelacije približno na nuli, dvije pojave nisu povezane, kao npr. godišnja količina kiše koja padne u vašem mjestu prebivanja i godišnja promjena cijene zlata. Ako su dvije pojave povezane, korelacija može biti pozitivna ili negativna, a primjeri su u nastavku.

Pozitivna korelacija

Koeficijent korelacije od +1 znači da su dvije pojave savršeno pozitivno korelirane, npr. kad raste cijena zlata na burzi, uvijek raste i cijena zlatnih poluga. Savršena korelacija je u stvarnom svijetu rijetka, no na financijskim tržištima postoje mnoge situacije u kojima je pozitivna korelacija visoka, pri čemu vrijednost koeficijenta korelacije iznosi npr. 0,7 ili 0,8.

Takav koeficijent korelacije bi se dobio ako bi se usporedila cijena zlata i srebra, plemenitih metala za kojim se potražnja kreće u sličnim ciklusima. Još jedan primjer pozitivne korelacije je kretanje referentnih indeksa na njemačkoj i austrijskoj burzi, a razlog sličnog kretanja je velika povezanost gospodarstava dvije zemlje.

Negativna korelacija

Dva su financijska instrumenta negativno korelirana kad im se cijena kreće u obrnutom smjeru, što bi bilo prikazano s negativnim koeficijentom korelacije, npr. -0,7 do -1. Primjer negativne korelacije je kretanje cijene zlata i dioničkih indeksa.

Naime, u dobrim ekonomskim vremenima kada raste vrijednost dionica i dioničkih indeksa, cijena zlata pada, dok u krizama cijene dionica padaju, a cijena zlata raste zbog spremanja kapitala na sigurno – u zlatne poluge.

Osim negativne korelacije između zlata i dionica postoje i druge situacije u kojima se vrijednost pojedinih instrumenata kreću u istom ili suprotnom smjeru, a najtrgovanije financijske instrumente na svijetu se može kategorizirati u dvije grupe – “risk on” i “risk off” instrumente.

Risk on instrumenti

Ova grupa instrumenata dobiva na vrijednosti u dobrim vremenima, a gubi u recesijama. Radi se o dionicama, dioničkim indeksima, nafti, ostalim energentima i valutama kao što su australski, novozelandski i kanadski dolar te euro i britanska funta. Međusobna korelacija ovih instrumenata je pozitivna. Naime, vrijednost dionica u ekspanzijama raste zbog većeg rasta BDP-a i potrošnje u gospodarstvu te pada nezaposlenosti, zbog čega više ljudi ima novca za trošiti na proizvode i usluge, ali i za ulaganje u dionice.

U isto vrijeme raste i potreba za prijevozom robe, radnika na posao i turista na popularne destinacije, što dovodi do veće potrošnje energije i rasta cijene nafte. Kad raste cijena nafte, jača i kanadski dolar, a razlog je to što nafta čini veliki dio izvoza te zemlje. Veća cijena nafte znači da je inozemnim kupcima potrebno više kanadskih dolara da kupe naftu. Osim cijena energenata u dobrim vremenima rastu i cijene industrijskih metala kao što su željezo, aluminij, bakar i sl., koji čine veliki dio izvoza Australije.

Zbog toga u takvoj situaciji australski dolar jača. Prati ga i novozelandski dolar. Naime, gospodarstvo Novog Zelanda je dosta povezano s australskim te također ovisi o izvozu u Aziju. Novi Zeland najviše izvozi poljoprivredne proizvode kao što su mlijeko, meso i vuna, a njihova cijena raste u dobrim vremenima.

Euro i britanska funta također u pravilu jačaju u dobrim vremenima, tj. imaju pozitivnu korelaciju s gore navedenim valutama, ali iz drugih razloga od gore navedenih robnih dolara. Zemlje koje imaju euro kao nacionalnu valutu (eurozona) su, ako ih se zajedno promatra, jedan od najvećih izvoznika na svijetu.

To znači da kad raste životni standard na globalnoj razini, raste i potražnja za europskim proizvodima, npr. njemačkim, francuskim i talijanskim automobilima. Da bi ih stranci platili masovno kupuju euro, koji zbog toga jača. Jedan od razloga jačanja britanske funte u dobrim vremenima je to što je London svjetsko financijsko središte.

Kad se kapital slijeva na londonsko financijsko tržište od toga ima koristi cijelo gospodarstvo, u kojem financijski sektor čini 30% udjela.

Budući da u tržišnim gospodarstvima postoje poslovni ciklusi, koji u pravilu traju po nekoliko godina, gore navedena kretanja ne traju u nedogled. Na početku recesije dolazi do obrnutih kretanja, pri čemu gore navedeni instrumenti počnu gubiti na vrijednosti, a investitori i burzovni špekulanti kapital prebacuju u sigurna utočišta – risk off instrumente.

Risk off instrumenti

Ova grupa instrumenata gubi na vrijednosti u dobrim vremenima, a dobiva u krizama, što znači da je korelacija između risk off i risk on instrumenata negativna – kad vrijednost prve grupe instrumenata raste, drugoj pada, a vrijedi i obrnuto. U risk off instrumente spadaju državne obveznice razvijenih zemalja, investicijsko zlato i srebro te valute američki dolar, švicarski franak i japanski jen.

Državne obveznice su sigurno utočište jer investitori smatraju da je u kriznim vremenima, kada propadaju banke i firme, najsigurnije novac povjeriti državi na čuvanje. Oni koji nemaju povjerenja ni u državu najčešće kupuju zlatne poluge i zlatnike, koji su kroz povijest uvijek bili sigurna investicija koja ne bi gubila na vrijednosti.

Kada su u pitanju valute, investitori na Forex tržištu u nesigurnim vremenima preferiraju švicarski franak zbog stabilnosti švicarskog financijskog sustava te američki dolar zbog ekonomske, političke i vojne moći SAD-a. Japanski jen u takvim situacijama jača jer njihovi investitori u nesigurnim vremenima masovno vraćaju kapital u Japan, pri čemu kupuju domaću valutu.

Dakle, kad rastu cijene npr. njemačkih državnih obveznica, često u isto vrijeme raste i vrijednost švicarskog franka, što znači da je korelacija između ovih instrumenata pozitivna. Isto se može reći za međusobnu korelaciju između bilo koja dva spomenuta risk off instrumenata.

Kako koristiti korelaciju pri investiranju?

Najbolji način za koristiti korelaciju kretanja vrijednosti gore navedenih instrumenata je ulaganje dijela novca u risk on instrumente, a ostatak u risk off instrumente. Na taj se način postiže stabilnija vrijednost portfelja nego kod ulaganja cijelog raspoloživog iznosa u dionice.

Ako je npr. 25% novca raspoloživog za ulaganje uloženo u dionice, 25% u investicijske fondove vezane uz naftu, 25% u zlatne poluge, a 25% čini štednja u švicarskom franku, realno je za očekivati da će u dobrim vremenima dionice i naftni fondovi dobivati u vrijednosti više nego zlato i franci, a na početku krize će se dogoditi obrnuto.

Kod štednje u stranim valutama isti se efekt postiže držanjem polovice novca u npr. britanskim funtama i australskim dolarima, a druge polovice u američkim dolarima i japanskom jenu. Budući da je korelacija kretanja vrijednosti prve i druge grupe valuta negativna, štediša ne mora previše voditi računa koliki je tečaj pojedine od njih, jer zna da će eventualno slabljenje funte i australca nadoknaditi jačanje dolara i franka. Vrijedi i obrnuto.

Rizik ulaganja u dionice i dioničke investicijske fondove značajno se može smanjiti ulaganjem polovine novca u investicijsko zlato. Naime, korelacija kretanja cijene zlata i vrijednosti dionica je izrazito negativna, što znači da kad dionice padaju, zlato u pravilu dobiva na vrijednosti.

Iako visoka korelacija ne mora značiti da jedna pojava uzrokuje drugu, pri svakom ulaganju treba voditi računa o korelaciji, jer vrijednost instrumenta ili investicijske klase u koju ulažemo često ovisi o istim faktorima kao vrijednost drugih investicijskih klasa dostupnih na tržištu. Kvalitetnom diverzifikacijom ulaganja u negativno korelirane instrumente rizik ulaganja se značajno smanjuje.