Štednja u banci daleko je najpopularniji oblik štednje u Hrvatskoj, što potvrđuje činjenica da Hrvati u bankama drže gotovo 300 milijardi kuna, što iznosi više od 76 tisuća kuna po stanovniku. Štednja u banci ustaljen je oblik štednje koji se koristi već dugo, ali u zadnje vrijeme primjetan je trend povlačenja novčanih sredstava s banaka i prebacivanja tog novca u druge oblike štednje.
Stručnjaci upozoravaju kako štednja u banci nije najpametniji način raspolaganja vlastitom imovinom zbog tri glavna razloga koje možete saznati u nastavku ovog teksta.
1. Bankarski sustav nije 100% siguran
Iako u javnosti često dominira mišljenje kako je štednja u banci potpuno sigurna, povijest nas uči da to nije uvijek tako. Jedan od razloga zbog kojih može doći do problema kod držanja novaca u bankama leži u tzv. frakcionalnom bankarstvu, sustavu kojeg koriste sve moderne zapadne banke.
Frakcionalno bankarstvo podrazumijeva to da banka drži samo mali dio (engl. fraction) depozita građana u svojim trezorima, dok većinu njihovog novca dalje plasira na tržište kroz kredite i druge financijske instrumente. Primjerice, ako u banci držite svoju ušteđevinu od 100.000 kuna, vjerojatno je kako je banka 80.000 vaših kuna plasirala na tržište, dok kod sebe drži samo 20.000 kuna. Ako biste kojim slučajem zatražili isplatu svih svojih 100.000 kuna, banka bi vam to isplatila, ali taj bi iznos namirila uzimanjem novca drugih štediša.
Takav sustav funkcionira sve dok veći broj štediša ne poželi istovremeno povući svoj novac s banke, a takvih je situacija u povijesti bilo mnogo. U takvoj situaciji, dolazi do tzv. navale na banke (engl. bank run) i banka jednostavno nema dovoljno novca da sve isplati, zbog čega dolazi do propasti banke i ušteđevina mnogih ljudi.
Iako mnogi misle kako takav scenarij u današnje doba nije izgledan, sve veće nestabilnosti na tržištu takav scenarij ne čine nemogućim, a povijest nas uči kako banke nisu imune na loše poslovanje. Upravo zbog toga, svaka država ima određeno osiguranje kojim štedišama osigurava štednju do nekog iznosa, ali sama činjenica da svoju štednju predaju na milost i nemilost državnim institucijama u takvoj situaciji mnoge štediše odganja od pohrane veće količine novca u bankama.
2. Visoka inflacija smanjuje vrijednost štednje u banci
Visoka inflacija kojoj svjedočimo već više od godinu dana i kojoj se ne nazire kraj značajno umanjuje vrijednost, odnosno kupovnu moć našeg novca. Za isti iznos novčanih sredstava moguće je kupiti sve manje proizvoda i usluga, a novac pohranjen u bankama nije izuzet od toga.
10.000 kuna ušteđenih prije 10 godina i stavljenih na bankovni račun danas vrijedi barem 23% manje nego tada, ako je vjerovati službenim brojkama o inflaciji. Naravno, mnogi smatraju kako je stvarna inflacija još viša. Iz tog razloga, držanje veće količine novca u bankama dugoročno nije isplativo baš zbog inflacije, a to posebno dolazi do izražaja u vremenima poput ovoga u kojem se nalazimo kada inflacija probija povijesne vrhunce.
3. Kamatne stope na štednju u banci su mizerne
Kamatna stopa u teoriji je nagrada za držanje novca u banci i predstavlja iznos kojeg banka isplaćuje svojim štedišama kao naknadu za korištenje njihovog novca. U prošlosti, ta je kamata bila značajna i moglo se na nju računati, što je štednju u banci činilo isplativom i održivom.
No, kamatne stope na štednju u banci već su nekoliko godina toliko niske da efektivno iznose 0%, odnosno banka ne isplaćuje nikakvu naknadu za korištenje novca štediša. U prijevodu, štediše držanjem novca u banci nisu ni u kakvoj novčanoj prednosti naspram držanja novca u obliku gotovine u madracu.
Da stvar bude gora, svaki primitak kojeg štediša ostvari od ionako mizernih kamatnih stopa se dodatno oporezuje od strane države.
Je li štednja u banci dobra odluka i koje su alternative?
Štednja u banci u ovim okolnostima nije isplativa financijska odluka, pogotovo kad se radi o većim iznosima, zbog gore navedenih razloga. Naravno, to ne znači da je dobra odluka povući baš svaku kunu sa svojeg bankovnog računa. Stručnjaci u pravilu savjetuju kako je na računu dobro držati određeni dio štednje (nekoliko mjesečnih plaća) radi mogućnosti brzog podmirenja tekućih obveza, kao i svojevrsni “crni fond” za sve nepredviđene troškove koji su u životu neizbježni.
Međutim, sav novčani iznos iznad toga je pametnije uložiti u neki drugi tip imovine koji štednju čini isplativom, sigurnom i dugoročno održivom. Sve popularniji oblik takve štednje je ulaganje u investicijsko zlato – fizičke zlatne poluge i zlatnike kojima je cijena u proteklih 20 godina u prosjeku rasla oko 8.3% na godišnjoj razini te koji su u potpunosti oslobođeni svih poreza.
Investicijsko zlato predstavlja vrlo likvidan oblik imovine jer ga je moguće prodati bilo gdje u svijetu po trenutno važećem tečaju kroz otkup zlata, a radi se o imovini koja je i prenosiva i jednostavna za pohraniti. Zlato je kroz povijest uvijek bilo i zaštita imovine od inflacije i svih mogućih ekonomskih problema kao što su kriza, inflacija i propast valute i nema razloga da istu ulogu zlato ne ispuni i u budućnosti, za razliku od štednje u banci.
Pogledaj najbolju ponudu investicijskog zlata u Hrvatskoj klikom na link:
O autoru:
Josip Kokanović, mag. oec.
Josip Kokanović operativni je direktor Centra Zlata i vodeći stručnjak za plemenite metale u Hrvatskoj. Kokanović je i istaknuti financijski stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u financijskoj industriji te kolumnist i čest gost predavač specijaliziran za teme ulaganja i financijske pismenosti.
Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.
