Budući da zbog učinka inflacije novac postepeno gubi vrijednost, čuvanje novca kod kuće ili u sefu u banci iznimno je loša financijska odluka koja dugoročno dovodi do garantiranog gubitka kapitala. Zbog toga, velika većina ljudi se odlučuje na neku vrstu ulaganja novca. No, postavlja se pitanje u što uložiti novac, a da investicija bude u isto vrijeme sigurna i isplativa? U nastavku su navedene prednosti i mane najčešćih pasivnih načina ulaganja novca.

U što uložiti novac? Najčešći oblici ulaganja:

Nekretnine

Jedan od najčešćih odgovora na pitanje gdje uložiti novac je “Kupiti stan i iznajmljivati ga!”. To zaista može biti dugoročno unosna investicija, no treba voditi računa i o drugim aspektima ulaganja u nekretnine, a njih ima nekoliko:

1. Nekretnine su u pravilu nelikvidna imovina. Ako vam hitno zatreba novac, pitanje je hoćete li moći prodati stan ili kuću po fer vrijednosti u roku kraćem od nekoliko mjeseci.
2. Hoće li cijena nekretnina dugoročno rasti? Zbog negativnih demografskih trendova, sve je manje ljudi u Hrvatskoj, stoga je za očekivati usporavanje rasta cijena nekretnina u budućnosti.
3. Porez na nekretnine. EU već godinama vrši pritisak na Hrvatsku da se uvede porez na nekretnine, a ako do toga dođe, isplativost ulaganja u nekretnine bit će još niža nego sad.
4. Troškovi uređenja, renoviranja, osiguranja itd. Ako se kuća, stan ili apartman kupuje isključivo kao investicija od koje se očekuje profit, treba izračunati koliko će novca zaista donositi nakon što se odbiju svi troškovi posjedovanja nekretnine.
5. Usporedba s kamatama na oročenu štednju. Ako se nekretnina ne kupuje da bi se živjelo u njoj, nego da bi se kasnije prodala ili iznajmljivala, treba vidjeti je li najamnina viša od kamata na štednju. Naime, ako godišnja najamnina iznosi 3% vrijednosti nekretnine, to je neisplativo u situaciji u kojoj su kamatne stope na oročenje npr. 5%.

Oročena štednja

Štednja u bankama je također iznimno popularna investicija i odgovor na pitanje gdje uložiti novac za preko 742 tisuće građana u RH, koliko ih posjeduje oročenu štednju. Dokaz za to je podatak Hrvatske narodne banke o ukupnoj štednji građana koja trenutno iznosi više od 200 milijardi kuna. Budući da je rizik od bankrota banke relativno mali, a postoji čak i državno osiguranje depozita do 100.000 eura, može se reći da je oročena štednja siguran način ulaganja. No, što je s isplativošću štednje?

Čak i u periodima kada su kamate visoke, štednja je vrlo neisplativ način ulaganja. Može se čak reći da se štednjom dugoročno gubi novac! Radi se o tome da je realna stopa inflacije većinu vremena viša od nominalne kamate. Konkretno, što vam vrijedi godišnja kamata od 5%, ako su troškovi života, nekretnina itd. porasli za 6-7% posto? Iako na papiru imate više novca nego ste imali prije oročenja, s tim novcem sada možete kupiti manje nego ste mogli prije početka štednje. Najbolji dokaz pada vrijednosti novca je usporedba vrijednosti njemačke marke i eura. Za 100 eura se danas može kupiti manje nego za 100 maraka prije nekoliko desetljeća, a euri bi trebali biti dvostruko vrjedniji od maraka!

Dionice

Potencijalno vrlo unosno ulaganje, no također i vrlo rizično, pogotovo ako se radi o hrvatskim dionicama izlistanim na Zagrebačkoj burzi. Cijene pojedinih dionica mogu porasti nekoliko stotina posto u samo nekoliko godina, no iznimno je teško prepoznati kada i koje dionice će imati najviši prinos. Čak ni profesionalci često ne uspijevaju prepoznati najbolje dionice. Dionice su također podložne cikličkim kretanjima vezanim uz dobra ekonomska vremena i recesije, koje periodično dolaze svakih 5-10 godina. Ne treba zanemariti ni mogućnost potpunog gubitka uloga u slučaju bankrota firme. Najbolji primjer za to je slučaj Agrokor, u kojem su čak i dionice dobrih kompanija kao što su Ledo i Jamnica, postale bezvrijedne. Ako želite saznati više o ovoj investiciji, pozivamo vas da pročitate detaljni tekst o svim rizicima ulaganja u dionice.

Investicijski fondovi

Budući da su dionice rizična investicija i za takvo ulaganje treba mnogo znanja i vremena za praćenje poslovanja firmi i situacije na tržištu, mnogim građanima su investicijski fondovi logičan odgovor na pitanje u što uložiti novac. Iako se dugoročno zaista radi o unosnijem ulaganju od oročene štednje, velika većina investicijskih fondova ne uspijeva ostvariti niti prosječan prinos tržišta dionica.

Najveći razlog za to su velike naknade za upravljanje novcem klijenata, koje u startu značajno smanjuju realni prinos fondova. Ostale razloge neisplativosti ulaganja u fondove pročitajte u našem tekstu koji se nalazi na poveznici s početka odlomka. Investitor bi dugoročno bolje prošao da sam odabere veliki broj dionica na burzi i čeka da vrijeme odradi svoje, jer pri takvom ulaganju nema naknada brokerskim kućama ili bankama.

Dobrovoljni mirovinski fondovi

Građani su s pravom zabrinuti za vlastitu starost zbog sve nižih mirovina i sve više dobne granice za odlazak u mirovinu. Jedan od načina za osigurati si bolju financijsku situaciju nakon odlaska u mirovinu je uplaćivanje novca u dobrovoljni mirovinski fond. Prednost ovog načina ulaganja novca je ta što osoba koja se odluči na ovu investiciju nakon 50 godine života može u potpunosti raspolagati cijelim ušteđenim iznosom, a sredstva su nasljedna u slučaju smrti korisnika. Mana ovog načina ulaganja je ista kao i kod klasičnih investicijskih fondova – banke neće vašim novcem upravljati besplatno. Godišnje naknade društava za upravljanje fondovima iznose približno 2%, a naknade za prijevremeni izlazak iz fonda kod nekih društava su čak 10%, što značajno smanjuje profitabilnost ovog načina ulaganja.

Životno osiguranje

Još jedan oblik pasivnog ulaganja novca i rješenje za dio ljudi koji razmišljaju o tome gdje uložiti novac je životno osiguranje. Osim glavnice i određene kamate koju osiguranik u pravilu dobije nakon isteka ugovora, za vrijeme trajanja police osiguranja osoba je osigurana od smrti, ozljeda, teških bolesti za koje je potrebno skupo liječenje te drugih situacija koje su dogovorene u polici osiguranja. No problem s osiguranjem je činjenica da se radi o dugoročnom ulaganju (u pravilu nekoliko desetljeća).

Ako osiguranik želi prekinuti plaćanje police nakon samo nekoliko godina, često ne dobije gotovo ništa od uplaćenih sredstava. U slučaju bolesti, postoji rizik da osiguranje neće htjeti isplatiti ugovorenu sumu te će se to morati tražiti na sudu, što donosi dodatne troškove, nezadovoljstvo i stres za korisnika osiguranja. Pri isteku police osiguranja korisnici su često razočarani dobivenim iznosom jer vide da su mogli mnogo bolje proći ulaganjem novca u nešto drugo. No treba uzeti u obzir da osiguravajuća društva moraju od nekuda financirati troškove onih klijenata koji su ispunili uvjete za obeštećenje, a ti troškovi se financiraju od kapitala svih osiguranika.

Investicijsko zlato

Ovaj oblik ulaganja zadnjih godina postaje sve više popularan u Hrvatskoj, ali i u ostatku Europe. Pod investicijskim zlatom podrazumijevaju se zlatne poluge izrađene od čistog zlata i zlatnici čistoće od minimalno 90%, kao što su austrijski zlatni dukati Franjo Josip. Mana ove investicije je to što je zlato potrebno čuvati. Dio ulagača u zlato svoje poluge čuva kod kuće na skrivenom mjestu, dok ga drugi čuvaju u sefovima banaka ili firmi specijaliziranih za distribuciju i otkup zlata, što u pravilu nosi određene troškove. No kupnja zlatnih poluga ima mnogo prednosti koje nadmašuju mane.

Za razliku od nekretnina koje zarobljavaju kapital na dugi niz godina i teško ih je prodati u hitnim situacijama, globalno tržište zlata je vrlo likvidno. Zlatne poluge uglednih svjetskih kovnica koje posjeduju LBMA certifikat uvijek se mogu prodati uz malu razliku između kupovne i prodajne cijene kod firmi kao što je Centar Zlata, koji vrši otkup investicijskog zlata. Za razliku od investicijskih fondova i dionica, zlato je otporno na recesije i političke krize. U nesigurnim vremenima cijena zlata ima tendenciju rasta, što vlasnicima zlata donosi kapital u situacijama kada je najviše potreban.

Investicijsko zlato je bolja investicija i od oročene štednje. Naime, kamatne stope gotovo nikad nisu dovoljne da pokriju inflaciju, tj. pad vrijednosti novca. Razlog za to je masovno štampanje novca bez pokrića, što radi apsolutno svaka država na svijetu. Za razliku od papirnih novčanica, zlato se ne može stvoriti ni iz čega. Zbog toga, već tisućama godina zadržava svoju vrijednost bez obzira na ratove, krize, raspada država i carstava. Richard Russell je postojanost vrijednosti zlata sročio na način: “Zlato će i dalje vrijediti kad dolar, euro i kineski yuan budu samo uspomene.”

U posljednjih 50 godina cijena zlata u prosjeku raste 8% godišnje, što je osim pokrića inflacije, vlasnicima investicijskog zlata donijelo i značajan profit. Budući da je samo pitanje vremena kad će opet doći do recesije, a cijena zlata raste u krizama, idućih par godina bi ulaganje u zlato moglo biti još isplativije. Upravo zbog toga, investicijsko zlato će u idućim godinama biti sve češći odgovor na pitanje u što uložiti novac?

Zanima vas koliko trenutno košta poluga od jednog kilograma? Saznajte na našoj stranici na kojoj su navedene zlatne poluge koje imamo u ponudi!