10. 11. 2025.
Cijena zlata u američkim dolarima od početka ove godine porasla je za više od 55%. S druge strane, stopa inflacije u SAD-u prema posljednjim podacima iz rujna, iznosila je 3% na godišnjoj razini, što znači da je dolar izgubio 3% kupovne moći u tom periodu.
Ako se gleda dolarov indeks koji mjeri snagu dolara u odnosu na košaricu svjetskih valuta, dolar je unutar ove godine oslabio za 9%, što predstavlja još značajniji pad vrijednosti kada se za usporedbu uzmu druge važne fiat-valute poput eura, jena, funte, kanadskog dolara itd.
Je li pad vrijednosti dolara zapravo jedan od glavnih razloga koji stoji, kako iza kratkoročnog, tako i iza dubljeg, dugoročnijeg i strukturnog rasta cijene zlata?
Kretanje cijene zlata u američkim dolarima po unci, u posljednjih godinu dana.
Kretanje dolarov indeks u posljednjih godinu dana. Izvor: Trading Economics.
Obezvređivanje dolara dugotrajan je proces
Što zapravo znači obezvređivanje jedne valute? Riječ je o njenoj devalvaciji odnosno smanjenju vrijednosti ili kupovne moći, uz zadržavanje iste nominalne vrijednosti. U praksi novčanica od 100 dolara ili 100 eura još uvijek na sebi ima istu nominalu kao i prije 10 ili 20 godina, no je li uopće potrebno objašnjavati što se s njima moglo kupiti tada, a što danas?
Obezvređivanje valute poput dolara nije novi fenomen, već povijesni ciklus koji je viđen mnogo puta tijekom monetarne povijesti, počevši od fizičkog obezvređivanja rimskih srebrnih dinara kroz smanjenje čistoće srebra pa sve do razdoblja engleskog kralja Henrika VIII. kada je kroz isti proces prošla engleska valuta. Metoda i logika koje su stajale iza ovog procesa uvijek su bile iste – povećanje količine novca kako bi se zadovoljile financijske potrebe države, bilo za rashode, namirivanje ili obezvređivanje rastućih dugova kroz inflaciju i slično.
Ono što razlikuje fenomen obezvređivanja dolara jest to što se ukidanjem zlatnog standarda 1971., kompletan sustav svjetskih fiat valuta (uspostavljen 1945. Bretton-Woods sporazumom) koji je uključivao i dolar, u potpunosti odmaknuo od pokrića u zlatu ili bilo kakvom drugom fizičkom dobru.
Drugim riječima, njihov tečaj odnosno vrijednost postala je plutajuća, a središnje banke dobile su neograničenu moć tiskanja novog novca. U tom trenutku, spirala dugoročne inflacije i gubitka vrijednosti fiat valuta postali su praktički neizbježni. Mogli bismo reći i da je “čistoća” zlata kojim je dolar prethodno bio pokriven spala na 0%.
Obezvređivanje dolara dugotrajan je proces i on još uvijek nije završen. Dokle je stigao i znači li to da će se u jednom trenutku ova valuta urušiti kao što je bio slučaj i sa drugim povijesnim valutama koje su prolazile kroz sličan proces? Nema konkretnog odgovora na ovo pitanje jer nitko nema kristalnu kuglu, no ono što znamo jest da je od 1971. do danas dolar izgubio 87.5% vrijednosti, zahvaljujući neobuzdanom povećanju monetarne mase i inflaciji.
Javni dug Amerike narastao je s 0.4 na 37 bilijuna dolara i nema naznake posustajanja, već naprotiv – s godinama i desetljećima njegov neodrživi rast ubrzava. S druge strane, cijena zlata u istom periodu, gledano u američkim dolarima, porasla je za 11,600%. Koja je veza između svih ovih usporednih procesa?
Kretanje američkog javnog duga u posljednjih 225 godina. Izvor: Treasury.gov.
Obezvređivanje dolara kao glavni uzrok rasta cijene zlata
Nekontrolirano povećanje monetarne mase, visoka inflacija i kontinuirano gomilanje javnog duga za mnoge investitore predstavljaju signale negativnog rizika. Rast količine dolara u optjecaju vidjeli smo posebice nakon 2008. te u 2020. kada se politikom kvantitativnog popuštanja i bacanja “helikopterskog novca” monetarna masa značajno povećala, što je pak dovelo do visoke inflacije. Rast javnog duga također je dugoročno neodrživ i postavlja se pitanje – hoće li se ikada uopće moći otplatiti?
Sustavno obezvređivanje američkog dolara kroz tiskanje novih dolara i inflaciju znači da se takvu valutu ne isplati držati, kao ni američke obveznice koje su denominirane u tom istom dolaru. Perspektiva investitora otprilike je ovakva – zašto bismo držali papire koji iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće, vrijede sve manje odnosno zašto bismo držali dug koji možda nikada neće biti otplaćen? Radi se o nepotrebnom negativnom riziku.
Iz tog razloga svjetske središnje banke postupno smanjuju udio dolara u svojim deviznim rezervama, kao i izloženost američkim obveznicama. Također, sve manje koriste dolare u vanjskotrgovinskim transakcijama – fenomen poznat kao dedolarizacija koji također traje posljednjih nekoliko desetljeća.
S druge strane, investitori povećavaju svoju izloženost instrumentima koji se percipiraju kao sigurniji i čija je intrinzična vrijednost stabilnija zbog ograničene ponude. U prvom redu govorimo o zlatu, a najznačajniji predstavnici ovog trenda su opet središnje banke. Iako postoje i drugi veliki institucionalni te znatan broj privatnih ulagača, središnje banke su od iznimno velike važnosti jer predstavljaju glavne stupove trenutačnog svjetskog monetarnog sustava.
Središnje banke u posljednjih nekoliko godina počele su gomilati rekordne količine zlata i to na razinama kakve nisu viđene još od prije ukidanja zlatnog standarda 1971. godine. Dakle, vrlo jednostavno rečeno, središnje banke odmiču se od dolara i zamjenjuju ga zlatnim rezervama, što posljedično povećava cijenu zlata te djelomično objašnjava zašto je cijena rasla 11,600% u posljednjih nešto više od pet desetljeća.
Strategija ulaganja u uvjetima obezvređivanja dolara – “klađenje” protiv dolara
Na engleskom govornom području sve češće se javlja termin “debasement trade” kojeg su počeli koristiti analitičari JP Morgana. Doslovni prijevod glasio bi “trgovina po obezvređivanju”, međutim ne radi se o klasičnoj “trgovini” u smislu transakcije, već o zauzimanju pozicije ili tzv. “klađenju” protiv dolara – ulagačkoj strategiji koja u uvjetima obezvređivanja dolara nalaže da se ulagač treba odmaknuti od fiat valuta poput dolara te diverzificirati svoj portfelj usmjeravanjem prema “tvrdim” imovinskim klasama kao što je zlato, zemlja, a po nekima čak i bitcoin (zbog njegove ograničene prirode). Dakle, svojevrsna trgovina u kojoj smanjujemo dolare, a povećavamo “tvrdu” imovinu.
Ono što smo u posljednje vrijeme mogli vidjeti na tržištu jest da praktički svi instrumenti rastu – zlato, bitcoin, nekretnine pa čak i dionice. Usporedno s tim, dolar pada. Kamatne stope padaju, količine dolara u optjecaju rastu, inflacija je visoka, a dolar gubi kupovnu moć te vrijednost u odnosu na druge svjetske valute.
Američki javni dug postaje neodrživ, dok u svijetu napreduje dedolarizacija. Geopolitičke napetosti između svjetskih sila poput SAD-a, Kine i Rusije nastavljaju se iz godine u godinu, a obezvređivanje dolara nalazi se u samom središtu ovih previranja. Kulminacija ovih, sve zamršenijih, zapleta, podsjeća na sukobe i izmjene među dominantnim svjetskim silama i carstvima u prethodnim stoljećima (Nizozemska, Velika Britanija, SAD) koje su se isto tako ogledale u ciklusima monternog obezvređivanja.
Određene američke administracije poput sadašnje čak i potiču obezvređivanje dolara putem inflacije. Oni smatraju da je dolar precijenjen i previše izložen kao glavna svjetska rezervna valuta, što posljedično šteti američkoj trgovinskoj konkurentnosti i stvara trgovinski disbalans. Drugim riječima, smjer kojim se kreće dolar, kako u kratkom, tako i u dugom roku, uvelike je zacrtan i zasad ne pokazuje znakove da će obezvređivanje stati u skorijoj budućnosti.
Obezvređivanje dolara nastavit će stvarati pogodno tlo za rast cijene zlata
U takvim uvjetima, stvara se iznimno plodno tlo za daljnji rast cijene zlata. Zlato je već preteklo euro kada se gledaju udjeli u deviznim rezervama svjetskih središnjih banaka, pozicionirajući se na drugom mjestu, odmah iza samog američkog dolara. Slijedom toga, zlato je preteklo i američke državne obveznice kao instrument kojem su izložene svjetske središnje banke. Moguće je da će jednog dana zlato preteći i sam američki dolar, a među glavnim akterima koji bi mogli dovesti do ovakvog raspleta su grupa zemalja labavo povezanih kroz organizaciju poznatu kao BRICS+.
Potražnja za zlatom, osobito u posljednjih nekoliko godina, divlja. Svjetske središnje banke od 2022. do danas, u prosjeku gomilaju preko tisuću tona zlata godišnje, a većina ih planira povećati svoje rezerve i u narednih godinu dana. Veliki institucionalni igrači, točnije najveće svjetske investicijske banke koje predstavljaju glavne stupove globalnog financijskog sustava – JP Morgan, Goldman Sachs i Bank of America – predviđaju značajan rast cijene zlata u 2026. – između 4,900 i 5,055 dolara po unci, što je povećanje od gotovo 25% u odnosu na sadašnju cijenu.
Iz Morgan Stanleya, investicijske banke koja također spada među top 5 najvećih na svijetu te se smatra sistemski važnom, govore o držanju do 20% portfelja u zlatu. Sve je to pokazatelj da se trend rasta cijene zlata neće smiriti tako skoro, kao što neće stati ni obezvređivanje dolara i drugih fiat valuta, uključujući euro, koje djeluje kao podloga za taj rast.
Pogledaj najbolju ponudu investicijskog zlata u Hrvatskoj klikom na link:
Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.
