Milijarde eura naših mirovina je u opasnosti

26. 1. 2026.

Koliko je sigurna naša mirovina ako mirovinski fondovi dio imovine drže u Sjedinjenim Američkim Državama? U situaciji kad američki predsjednik Donald Trump svakog dana prijeti nekoj novoj državi, dojučerašnjoj saveznici, koliko vremena treba proteći dok Hrvatska ne postane meta nekih carina ili trgovinskih restrikcija?

Kolika je izloženost mirovinskih fondova američkom gospodarstvu?

Jedan od najvećih obveznih mirovinskih fondova u Hrvatskoj ima 12 % izloženosti sjevernoameričkom gospodarstvu. Nešto je u dionicama, nešto u američkim obveznicama koje su već sada izgubile na vrijednosti. Tu se svi moramo zapitati što bi se dogodilo da Trump preko noći zamrzne trgovinu dionicama američkih tvrtki? Da hrvatski obvezni mirovinski fond preko noći izgubi 12 % imovine. 

Racionalno razmišljanje kaže da je to malo vjerojatno. Međutim, bilo je nemoguće i zamrzavanje imovine neke centralne banke, pa se upravo to i dogodilo Centralnoj banci Ruske federacije s više od 300 milijardi eura imovine po raznim institucijama zapadnog svijeta. 

Matematički gledano, gubitak tolikog udjela imovine fonda, ne bi smio utjecati na stabilnost ostatka. No, ne smijemo zaboraviti psihološki učinak poljuljanog povjerenja u ostatak tržišta. Fond propalog Bear Stearnsa izgubio je desetak posto vrijednosti kroz pola godine i time nagovijestio početak globalne ekonomske krize. Tih desetak posto gubitaka je bilo više nego dovoljno da ulagači odluče povući novac iz fonda što je dovelo do njegovog urušavanja.

Vrijedi za napomenuti da smo ovdje analizirali samo jedan od hrvatskih obveznih mirovinskih fondova jer neki ni ne objavljuju tako detaljnu strukturu, ali su čak i u zajedničkom izvješću Saboru naveli da je ključan rizik za klasu obveznice i dionice neizvjesnost oko uvođenja carina od strane SAD-a prema svojim trgovinskim partnerima, što bi moglo dovesti do porasta inflacije i usporavanja globalnog ekonomskog rasta.

Dugoročno gledano, mirovinskom sustavu prijeti neminovan kolaps

Zašto je važno sve ovo što se događa s mirovinskim fondovima? Veliki broj građana nema dugoročne financijske planove i ne znaju što će će jednom kada dođu u mirovinu. Nažalost, tada će biti prekasno za razmišljanje ili nastavak “guranja glave u pijesak”. Prosječna hrvatska mirovina iznosi tek nešto manje od 40% prosječne plaće (oko 550 eura), što znači da dobar dio umirovljenika živi na granicu siromaštva. Tijekom radnog vijeka, većina novca kojeg uplaćujete za mirovinske stupove odlazi u prvi stup iz kojeg se financiraju trenutni umirovljenici i vi od toga nemate imati ništa.

Zbog loše demografske situacije, pitanje je tko će uplaćivati novac u prvi stup za vas, jednom kada vi uđete u mirovinu. Omjer umirovljenika i radnika u Hrvatskoj iznosi 1 : 1.4, a da bi sustav dugoročno funkcionirao omjer trebao bi biti oko 1 : 3, što je zadnji put bio slučaj prije 30-ak godina. Na trenutnih 1.23 milijuna umirovljenika, imamo tek 1.7 milijuna radnika, što znači da nam fali još 2 milijuna radnika kako bi postigli zdravi omjer (praktično nemoguće za ostvariti).

Upravo zbog lošeg omjera, proračunska rupa u prvom stupu iznosi gotovo 40% i mora se namiriti iz ostatka proračuna odnosno zaduživanjem. Proračunska rupa nastala je još 2002. godine kada smo na prijedlog Svjetske banke, kao i mnoge druge tranzicijske zemlje, uveli 2. stup, čime su smanjeni prihodi 1. stupa za 25 %. Krpanje ove rupe u 1. stupu dosad je državu koštalo na desetke milijardi eura kroz zaduživanje i kamate (tzv. “tranzicijski troškovi). Država je taj novac posuđivala od banaka, a taj dug ne otplaćuje nitko drugi nego porezni obveznici. Tim gore, novac koji uplaćujemo u 2. mirovinski stup, primjerice B kategorija (s oko 1.7 milijuna platiša), banke do 45 % ulažu u državne obveznice, što znači da banke uzimaju naš novac i onda ga jednim dijelom posuđuju državi s kamatama kako bi država pokrpala mirovine iz 1. stupa.

Iz ovoga je jasno da se novac poreznih obveznika pretače iz šupljeg u prazno, dok se zarada banaka koje kontroliraju mirovinske fondove i od kojih država posuđuje novac, broji u desecima milijardi. No, najgore je to što kada omjer radnika i umirovljenika padne na 1:1, kada rupa u 1. stupu postane prevelika i kada dođe do neke sljedeće krize u kojoj država neće moći posuđivati novac, naše mirovine mogle bi pasti na ekvivalent od oko 20 % prosječne plaće (trenutno oko 300 eura). Predvidjevši ovakav scenarij, mnoge tranzicijske države već su nacionalizirale 2. stup i prebacile sva sredstva u 1. stup, a ista stvar mogla bi se dogoditi i u Hrvatskoj. To znači da je lako moguće da ćemo se jednog dana ionako pozdraviti sa “štednjom” iz 2. stupa. 

Pored toga, Svjetska banka predlaže Hrvatskoj podizanje mirovinskog praga na 72 godine do 2040. – za usporedbu, prosječni životni vijek za muškarce u Hrvatskoj trenutno je 74 godine. Drugim riječima, mirovinski sustav je pred neminovnim kolapsom i vrlo je izgledno da ćemo u skoroj budućnosti morati nastaviti radni odnos do kraja života (sve češći slučaj i u Zapadnoj Europi). A ako i kada, sazrije vrijeme za starački dom, 300 eura mirovine sigurno neće biti dovoljno za pokrivanje mjesečnog troška u visini prosječne plaće.

Ulaganje u zlato za sigurnu mirovinu

Može li zlato u ovom slučaju biti alternativa koja će osigurati mirnu starost? Cijena zlata nedavno je probila povijesni rekord od 5,100 dolara odnosno 4,300 eura po unci. Riječ je o rastu od preko 820% u dvadeset godina te 170% u posljednjih pet godina. Prosječni godišnji rast u zadnja dva desetljeća iznosio je više od 11.6%. Ovo čini investicijsko zlato u obliku zlatnika i zlatnih poluga jednim od najefikasnijih oblika dugoročne štednje koji istovremeno štiti od inflacije te donosi pozamašnu zaradu svojim ulagačima. Upravo zbog toga, fizičko zlato jedno je od najsigurnijih oblika štednje za mirovinu.

Kako točno štedjeti za mirovinu u zlatu? Strategija uključuje kupnju zlata tijekom radnog vijeka te postupnu prodaju jednom kada stupimo u mirovinu. Ovim putem, periodički tijekom života prebacujemo dio primanja u realnu fizičku imovinu koja će vrijediti još više u budućnosti. To nam omogućuje da jednom kada ostarimo, imamo sigurnu imovinu u vlastitim rukama koju možemo unovčiti točno u trenutku kada su nam potrebna određena sredstva.

Na praktičnom primjeru, osoba može periodično kupovati male zlatne poluge ili zlatnike svakih mjesec dana ili svakih nekoliko mjeseci. Također, za velike ulagače koji već imaju odvojena značajnija sredstva, moguće je kupiti i veću količinu odjednom. S ulaganjem u zlato svakako je bolje krenuti prije, nego kasnije, tako da se do mirovine sakupi što veća količina zlata. Jednom kada se osoba umirovi, ovo zlato vrijedit će znatno više, nego u trenutku kada je kupljeno. Potom, na isti način kao što je postupno nabavljeno, tako se može i postupno mijenjati za novac kako bi se pokrivali životni troškovi. 

Velika prednost štednje u zlatu za mirovinu jest potpuna fleksibilnost i kontrola nad vlastitim sredstvima, što nije slučaj s državnom mirovinom i sredstvima na računu u drugom mirovinskom stupu, gdje vam je novac de facto zarobljen. Zlato u tom smislu daje visoku dozu slobode i neovisnosti od sustava, a može služiti i za pokrivanje većih izvanrednih troškova ako je potrebno.

Tekstovi na centarzlata.com služe isključivo za informiranje i educiranje o financijskim tržištima i tržištima plemenitih metala te ih ne treba smatrati investicijskim savjetom.