Talir Marije Terezije (trenutno nedostupno)

Opis

Srebrni talir na prednjoj strani uz lik carice ima natpis na latinskom “M. THERESIA D. G. R. IMP. HU. BO. REG.”. Radi se o kraticama punog naziva “Maria Theresia, Dei Gratia Romanorum Imperatrix, Hungariae Bohemiaeque Regina”. U prijevodu na hrvatski to bi značilo “Marija Terezija, milošću Božjom Rimska carica, kraljica Ugarske i Češke”. Potpis S.F. su prva slova prezimena Tobiasa Schoebla i Josepha Fabya, zaposlenika kovnice u Guenzburgu 1780. godine, koja je također kovala talire. Nakon ukidanja te kovnice 1805. godine isti potpis su preuzele kovnice u Beču, Milanu i Veneciji.

Zadnja strana talira Marije Terezije prikazuje carskog dvoglavog orla, austrijski grb u sredini te natpis “ARCHID. AVST. DUX BURG. CO. TYR. 1780 X”, što je skraćeno od “Archidux Austriae, Dux Burgundiae, Comes Tyrolis 1780 X”. U prijevodu na hrvatski to znači “Nadvojvodkinja Austrije, vojvodkinja Burgundije, grofica Tirola”. Godina proizvodnje (1780.) predstavlja godinu smrti carice i nalazi se na svim talirima iskovanim od te godine pa do današnjeg dana. Oznaka X (Andrijin križ ili rimski broj 10) iza godine proizvodnje predstavlja novu težinu talera (desetinu kölnske marke srebra) dogovorenu 1750. godine i znači da svaki srebrni talir iskovan od te godine ima manje srebra nego raniji primjerci.

Srebrni talir Marije Terezije vrlo je brzo nakon početka kovanja postao omiljen među trgovcima diljem Europe, ali i mnogo šire. Ovaj srebrnjak je bio jedna od prvih kovanica u masovnoj uporabi u Sjedinjenom Američkim Državama te službeno sredstvo plaćanja do 1960-ih u velikom dijelu Afrike (od Sjeverne Afrike preko Somalije, Etiopije, Kenije, Tanzanije do Mozambika). Osobito je bio popularan uz obale Crvenog mora gdje lokalni trgovci nisu htjeli prihvatiti nikakvu drugu kovanicu ili novčanicu. Talijani su za vrijeme svoje kolonijalne vlasti u istočnoj Africi iskovali vrlo slične kovanice, želivši njima zamijeniti srebrni talir, ali nisu uspjeli. Isti problem su Austrijanci imali još za života Marije Terezije, koja je poslije smrti svoga supruga 1765. godine naredila da se za Levant i dalje kuju taliri s oznakom 1765. g. i njenim likom bez udovičke koprene. Pokazalo se da takav tip talira u Levantu nije popularan. Nekoliko desetljeća kasnije Arapi su prihvaćali samo talire s kraljičinim poprsjem s koprenom, oznakom godine 1780, potpisom S.F., dijademom sa 7 i brošom sa 9 bisera. Beduini su ga upotrebljavali kao novac, robu, uteg i nakit. Joseph Kalmer i Ludwig Hyun u svojoj knjizi pod nazivom Abessinien procjenjuju da je preko 20% od 245 milijuna srebrnih talira iskovanih do 1931. završilo u Etiopiji.

Vjerojatno glavni razlog popularnosti talira Marije Terezije u svim navedenim dijelovima svijeta je način kovanja ovog srebrnjaka. Na rubu kovanice je izgraviran je moto Marije Terezije “Iustitia et Clementia”, što znači “Pravda i milost”. Svrha natpisa na rubu je sprječavanje struganja srebra s novčića. Naime, ljudi su stoljećima strugali rubove novčića (jer neznatno ostrugan novčić nije gubio na vrijednosti), a od nekoliko stotina ostruganih kovanica bi se skupilo dovoljno plemenitog metala za izraditi nekoliko novih novčića, a za tu količinu se moglo nešto kupiti. No desetljeća struganja bi dovodila do neprepoznatljivosti kovanica, visoke inflacije u gospodarstvu i pada povjerenja u valutu. Zbog izgraviranog ruba talira Marije Terezije bilo je vrlo jednostavno ustanoviti je li kovanica strugana ili ne pa je praksa struganja kod ovih srebrnjaka nestala. Nazubljeni rubovi na mnogim zlatnicima kao što su zlatni dukati Franjo Josip imaju istu svrhu.